Sonja Gašperov / Mouse Trap

SONJINA MIŠOLOVKA

Tek što je počela, a već me dovela u nezavidnu situaciju. Napisati predgovor nekomu tko je jasno definiran i artikuliran riječju koliko i vizualno, u najmanju ruku je dvosjekli mač. Dala mi je svoj diplomski na čitanje… Prvo sam bila u napasti da većinu jednostavno prepišem (uz pokoje navodnike). Ali ne možeš…. kunsthistoričarka…. A onda tu je i ta hrabra iskrenost… Dobar iskorak za njezine godine i profesiju. I tako, ponukana njezinom odlukom da se predstavi u svjetlu svog mišjega alter-uma – kao pravi, sivi, deformirani gradski miš – odlučila sam se prepustiti onom prevrtljivom, nestalnom i kritičkom dijelu svoj mačjega uma. No, baš kada sam odlučila pustiti svoj prvi “mijauuuuu”, zaustavila me i rekla: “Možeš biti sve, samo ne mačka!” Krasno.

I kako ispričati Sonjinu priču? Jer, iako je ona ipak mladi miš materijala za priču ima dovoljno. Životinje i životinjoliki likovi nastanjuju njezine slike od samih početaka. Kao da njima lakše priča ljudsku priču. Nađu joj se i u gradskim situacijama, uhvaćeni su pod izgorene olupine automobila, kao Krznenci žive u njezinim stripovima. Nedavno se obračunala s Bambijima (performans Lovostaj, 11.07.2006., Galerija SC, Zagreb). S jednakom suverenošću vlada različitim medijima. S lakoćom prihvaća i preobražava naslijeđe konzumerskog društva, izrasta iz tradicije animiranog filma, stripa, basne; koristi općeprihvaćene likove, dajući im onu morbidnu, samo ljudima poznatu, notu. Hrabra je, zalazi u zabranjene vode (pa, ubila je Bambija!!). I sada se odlučila obračunati s mačkama. Pozvane su plakatima na kojima jasno i lijepo piše – “Izložba suvremene umjetnosti”. Svi smo pozvani, no kako sama kaže, doći ćemo mi i sami. Ruši bjelokosne kule sazdane oko umjetnosti, i galeriju pretvara u mišju rupu. Postavlja stol – zamku za ne/željene goste, mami nas svjetlom. A u najdaljem kutu miš – u maniri Mirka S. Zlikovskog čeka nad detonatorom provjerene ACME kvalitete, nadrealnost situacije pojačana je glazbom korištenom u Warner Bros animiranim filmovima. Hoće li pritisnuti detonator?

Znakovit je tekst Mark Diona pod nazivom Neke zabilješke za manifest za umjetnike koji rade sa ili o živim organizmima, objavljen u katalogu izložbe Greenhouse Effect (Serpentine Gallery, 2000.): “Umjetnici koji rade sa živućim organizmima moraju znati što rade. Moraju preuzeti odgovornost za dobrobit biljaka ili životinja. Ako tijekom izložbe organizam umre, gledatelj mora pretpostaviti da je smrt bila nakana umjetnika.” Tko će se uhvatiti u Sonjinu mišolovku? Mačke, ili se možda potkrade i koji miš? Koja strana osobnosti će prevladati? Ljudska, mišja, mačja? Tko preživljava? Ne znam, svi smo mi pomalo dvolični. Rezultat obračuna je nepoznanica. No sama igra, pa i njezin ne/izvjestan ishod uistinu je Sonjina prava nakana.

Jasminka Babić