Konkurencijski program medijske umjetnosti / 31. SPLIT FILM FESTIVAL - Konkurencija medijske umjetnosti / Media art competition
Na dvadesetu obljetnicu gašenja programa Konkurencije novih medija, vodstvo Split film festivala vraća jedan od njegovih najvažnijih festivalskih akcenata. Time se ne obnavlja tek programska cjelina, nego se ponovno otvara prostor za promišljanje odnosa između filma, novih tehnologija i suvremenih oblika umjetničkog posredovanja stvarnosti.
Ideja o međunarodnoj manifestaciji koja će jednaku pažnju posvetiti novom filmu i videu realizirana je 1996. godine osnivanjem Međunarodnog festivala novog filma i videa Split, u javnosti ubrzo poznatog kao Split film festival. Već u predgovoru prvog izdanja direktor Branko Karabatić ukazao je na potrebu šireg i slobodnijeg razumijevanja audiovizualnih medija: „Skorašnji razvoj audiovizualnih medija pokazuje da sve više suvremenih umjetnika teži novim načinima izražavanja koji sve manje odgovaraju tradicionalnim svojstvima filma.“ Premda je u svojim počecima program obuhvaćao prvenstveno klasični video art, njegovo se područje ubrzo proširilo prema novim medijima. Sudjelovanje međunarodno priznatih umjetnika i teoretičara, među kojima su bili Nam June Paik, Steina Vasulka, John Smith, George Barber, Johan Grimonprez, Mouchette, Edwin van der Heide, Peter Horvath, Herwig Weiser, Mounir Fatmi, Marcello Mercado, Pekka Sassi, Hartmut Jahn i Lev Manovich, potvrđivalo je međunarodni značaj programa. Konkurencija je postupno postala prostor susreta različitih umjetničkih i teorijskih pozicija te mjesto upoznavanja s aktualnim praksama video arta, net arta, videoinstalacije, video skulpture, CD-ROM umjetnosti, interaktivnih instalacija, elektroničkih medija, sound arta, VR-a i AR-a, a naposljetku i umjetnosti koja se razvija unutar područja umjetne inteligencije. Natjecateljski program 2006. godine zamijenjen je revijalnim, no pitanje koje ga je pokretalo ostalo je relevantno: na koje načine tehnologija mijenja naše razumijevanje slike, prostora, prisutnosti i stvarnosti?
U svom oživljenom izdanju nakon gotovo trideset godina postojanja, rasta, transformacija i kriza, Konkurencija medijske umjetnosti suočava se s novim izazovom samoobnavljanja. Medijska umjetnost danas se nalazi u situaciji u kojoj samo pitanje „što je medij?“ više nije dostatno. Medij više nije moguće razumjeti tek kao tehničko sredstvo ili materijal umjetničkog rada. Pitanje se pomiče prema onome što se kroz medije posreduje: što sve stoji između nas i stvarnosti, na koji način tehnologije oblikuju naše iskustvo te kako slike, sučelja, algoritmi i komunikacijski sustavi sudjeluju u konstrukciji svijeta koji nastanjujemo. Izložba okuplja pet radova koji, svaki iz vlastite perspektive, istražuju upravo te odnose. Eric del Castillo (Hrvatska), Angela Bedekovic i Matthias Grunsky (Njemačka), Huang Jianming (Italija/Kina), Urška Preis (Slovenija) i Jenna Caravello (SAD) polaze od različitih medijskih i tehnoloških postupaka, ali ih ne tretiraju kao neutralne alate.
U izlogu Salona Galić nalazi se video igra KronoDonum Jenne Caravello, rad koji istražuje stvarne odnose nastale unutar digitalnog prostora. Iako se autorica koristi logikom video igre i jezikom animacije, u središtu rada nisu tehnologija ni igra kao takve, već mogućnosti i granice interakcije. Rad se bavi digitalnim utočištem, povezanim svjetovima video igara i prolaznom nježnosti online prijateljstva. Otvara pitanja zajedničke prisutnosti, suradničkog autorstva i intimnosti unutar umreženog prostora. Nadahnut je stvarnim jednogodišnjim prijateljstvom koje se tijekom pandemije razvilo na platformi VRChat, a završilo u trenutku kada je izvanmrežni život ponovno preuzeo primat. Namijenjen je dvama igračima koji istodobno sudjeluju u stvaranju zajedničkog prostora. Na dva monitora igrači jedan drugome
daruju predmete, a u kontrolere upisuju sjećanja i želje. No zajednički prostor nije trajan, ako jedan od igrača ostane neaktivan dulje od petnaest sekundi, njegov doprinos nestaje.
KronoDonum tako digitalni prostor promatra kao mjesto u kojem se mogu uspostaviti stvarna bliskost, sjećanje i zajedničko iskustvo, ali i kao prostor čija je egzistencija ipak uvjetovana tehnologijom.
U nastavku izložbenog prostora nalazi se video Assembly Line Huanga Jianminga, sastavljen od rendgenskih snimki osobnih predmeta kineskih studenata koji studiraju u inozemstvu. Njihovi pozadinski razgovori o identitetu, pripadanju, budućnosti i temama u kojima se očituje mladenaštvo suprotstavljeni su hladnim, nerazlučivim prikazima objekata. Ono što je u osobnom iskustvu nositelj sjećanja, identiteta i emocionalne vrijednosti, u rendgenskoj slici postaje gotovo apstraktna struktura, lišena individualnog značenja.
Trokanalna video instalacija TURIST Angele Bedekovic i Matthiasa Grunskog istodobno prikazuje turiste koji promatraju mjesta i mjesta koja, gotovo kao autonomni subjekti, promatraju turiste. Time se uspostavlja kružni odnos pogleda u kojem se granica između promatrača i promatranog postupno destabilizira. Rad reflektira tenziju između očekivanja koja oblikuju turističko iskustvo i stvarnosti prostora obilježenih masovnim turizmom i njegovim ekološkim posljedicama. Iako projekcije nisu narativno povezane, međusobno komuniciraju slikom i zvukom, stvarajući ritam izmjene i fragmentiranu sliku turističkog iskustva. Posjetitelj nije izvan situacije koju rad prikazuje, njegov se pogled, kretanje i fizička prisutnost u prostoru izlaganja neizbježno upisuju u logiku rada. Gledajući turiste, posjetitelj istodobno prepoznaje vlastitu poziciju i postaje dijelom iste strukture pogleda. Instalacija ga tako gotovo neprimjetno uvlači u ulogu turista, čime pitanje turističkog pogleda prestaje biti samo tema rada i postaje iskustvo samog gledanja.
Pillow of Dreams Erica del Castilla je video skulptura koja se bavi iskustvom sna, pri čemu se objekt svakodnevice pretvara u spremnik sjećanja i nesvjesnog. Krevet za autora nije sveden tek na njegovu funkciju, on je osnovni prostor tijela, individualni prostor, utočište ontološke ranjivosti. Krevet nije samo prostor u kojem tijelo miruje, već i prostor u kojem se proizvode, pohranjuju i preobražavaju slike, fragmenti iskustava i unutarnji sadržaji. Da bi postigao navedeno autor koristi found footage. Premještanjem i međusobnim povezivanjem preuzetih slika nastaje dijalektički kolaž koji ne slijedi linearnu logiku pripovijedanja, već oponaša način na koji funkcionira svijest u stanju sna. Fragmenti različitih izvora susreću se kroz slobodne asocijacije, prekide, ponavljanja i neočekivane veze, stvarajući vizualnu strukturu nalik procesu sanjanja.
Posljednju cjelinu izložbe čini zvučna instalacija Urške Preis, jedna od triju instalacija koje zajedno tvore istraživanje višeslojnog karaktera boli i njezinih manifestacija kroz materijalnost. Polazeći od elementarnih principa, vatre, vode, zemlje i zraka, Preis ispituje načine na koje se bol upisuje u odnos tijela i okoliša. U ovoj instalaciji bol poprima zvučnu i vibracijsku formu, ne nestaje, već se transformira, akumulira i rezonira prostorom, prelazeći granice tjelesnog u okolišno. Zvučnici integrirani u zrcalne panele izazivaju podrhtavanja koja se prenose na objekte. Time se rad otvara prema širem razumijevanju boli kao relacije, procesa koji nastaje, prenosi se i mijenja unutar mreže odnosa između tijela i prostora.
Autoričino istraživanje stoga prirodu i ljudsko iskustvo ne promatra kao odvojene sfere, već kao međusobno isprepletene materijalne sustave, u kojima bol postaje jedan od načina njihova povezivanja i organiziranja.
Ana Čukušić
IZLAGAČI I RADOVI:
Angela Bedekovic / Matthias Grunsky
TURIST, 2026.
videoinstalacija 35’, loop
Turisti promatraju mjesta. Mjesta promatraju turiste. Instalacija TURIST istodobno prikazuje obje perspektive na trima ekranima u neprekinutoj petlji. Angela Bedekovic i Matthias Grunsky istražuju proturječje između individualne čežnje i stvarnosti masovnog turizma. Rad promišlja temeljnu napetost između želje za putovanjem i posjećivanjem znamenitosti te svijesti o razočaranim očekivanjima i ekološkim posljedicama. Tri su ekrana autonomna, ali istodobno međusobno komuniciraju, a njihov se učinak razvija kroz međuigru slike, ritma, zvuka i prostornog rasporeda. Publika sjedi, stoji ili se kreće prostorom – baš poput samih turista – lebeđeći između kontemplacije, promišljanja i poriva da nastavi dalje.
_______
Jenna Caravello
KronoDonum, 2026.
video igra, instalacija
„KronoDonum“ je igra za dva igrača koja se bavi digitalnim gniježđenjem i emergentnom igrom. Igrači koriste posebno izrađene kontrolere kako bi upisivali sjećanja i zahtjeve od pet slova, prizivajući predmete u vremensku liniju drugog igrača. Ti predmeti postaju darovi unutar svojevrsnog razgovora brige i pažnje, odražavajući prolaznu nežnost prijateljstva između dvoje igrača. Ako je bilo koji igrač neaktivan 15 sekundi, njegovi doprinosi svijetu igre nestaju.
_______
Eric del Castillo
Jastuk snova, 2026.
video skulptura 19’, loop
„Jastuk snova“ nalazi se na sjecištu videoinstalacije i intervencije u objektu te donosi vizualno istraživanje dematerijalizacije iskustva sna. Projekt polazi od mogućnosti davanja fizičke dimenzije neopipljivom, pretvarajući svakodnevni predmet u spremište sjećanja i nesvjesnog. Rad istražuje krevet ne samo kao komad kućnog namještaja, već i kao liminalni prostor i utočište ontološke ranjivosti, u kojem se percepcija subjekta fragmentira, a linearna logika ustupa mjesto simboličkom narativu. Pronađene snimke koriste se kao metoda izgradnje narativa. Prisvajanjem i ponovnim montiranjem vizualnih arhiva nastaje dijalektički kolaž koji oponašu procese slobodnog povezivanja misli u stanju mirovanja.
_______
Huang Jianming
Proizvodna traka, 2026.
videoinstalacija 15’, loop
„Proizvodna traka“ je video u kojem je jedina vidljiva slika zaslon rendgenskog uređaja. Pozvao sam dvadeset i pet kineskih studenata koji žive u inozemstvu da odabrane osobne predmete izlože rendgenskom skeniranju: amajlije, prstenje, seksualne igračke, ostatke kućnih ljubimaca, kamere i kolekcionarske predmete. Rendgenskim snimanjem predmeti ostaju bez svojeg površinskog izgleda, a preostaju samo struktura i gustoća. Pod rendgenskim pogledom čak se i naša tijela svode na međusobno nerazlučive kosture, kao da svi dijelimo isto stanje. U svakodnevnom kontekstu rendgenska tehnologija koristi se za nadzor i otkrivanje rizika, često zahtijevajući uklanjanje nestabilnih elemenata. Ovdje se, međutim, usredotočujem na ono što izmire logici sigurnosti: trenje između tijela i predmeta koje proizvodi dvosmislenost, intimnost i afekt.
_______
Urška Preis
Vatra, voda, zemlja, bol, 2025.
zvučna instalacija
„Vatra, voda, zemlja i bol“ intermedijalna je izložba koja koncept boli promatra kao temeljno prirodno stanje. U skladu s temama izložbe, korišteni su materijali ili prirodni/biorazgradivi ili reciklirani. Izložba uključuje metalne radove na otvorenom i stakleni akvarij, kao i pronađene predmete, velike pletene forme (koje je izradila umjetnica), ostatke voska, kompozicije nastale iz terenskih snimki prirodnih materijala i igre s njima – sve smješteno u instalaciju od pet DIY zvučnika s metalnom pločom.
Kroz tri međusobno isprepletene prostorne instalacije umjetnica stvara ambijent u kojem koncept boli postavlja kao procesnu silu koja nadilazi binarne podjele između ljudskog i prirodnog, između subjekta i okoliša. U tom kontekstu, izložba polazi od pretpostavke da bol nije tek somatsko ili fenomenološko iskustvo, već se konstituira kao materijalno-diskurzivni proces koji se očituje u prijelazima između materijalnog i osjetilnog, individualnog i kolektivnog, a nastaje unutar mreže odnosa između prirodnih tvari, tijela i okoliša.