Kristina Restović / Parovi

03. - 13. listopada 2006. u Salon Galić

Pitanje: Kako započeti tekst o ovoj izložbi?
Odgovor: Parafraziranjem citata.
Pitanje: Čijeg?
Odgovor: Ante Peterlića.
Pitanje: Zašto?
Odgovor: Zato što je u osnovi ove izložbe montaža.

Činjenica br.1: Montaža je filmski postupak kojim se u kontinuitetu projekcije postiže diskontinuirano (isprekidano, skokovito) prikazivanje prostorno/vremenski zasebnih isječaka vanjskog svijeta. Montaža prema tome omogućuje da se različita mjesta i različita vremena spoje u jedno, odnosno u jedan neprekinut niz koji se gledatelju predočuje u projekciji. Montažna veza dakle očito otvara smisao što ga dijelovi te veze, svaki pojedini kadar (otisak utiska viđene slike) nipošto sam po sebi nema.

Činjenica br.2: Otisak dlana jedinstven je i neponovljiv trag svakoga od nas. Slike koje u sebi pohranjene nosimo nikada nisu iste, mada se uvijek odnose na jedno te isto. Montaža je proces koji se stalno događa bilo na svjesnoj ili nesvjesnoj ravni. Podložni smo samima sebi. Ovdje se ne radi niti o subjektivnom niti o objektivnom sagledavanju. Nije uopće riječ o sagledavanju. Parovi su spajani intuicijom i u intuiciju su sasvim udobno smješteni. Da li su razumljivi? Ne pretendiraju biti razumljivi. Ne pričaju priču. Ako ste mislili da je tako banalno – krivo ste mislili.

Objašnjenje: Objašnjenje nije potrebno. Izložba Kristine Restović: “Parovi”, podnaslov – “Matrice, negativi, reprodukcije” već naslovom i podnaslovom rječito i nedvosmisleno govori da je riječ o parovima slika (u najširem smislu riječi slika) i to o parovima: matrica, negativa i reprodukcija u međusobnim kombinacijama. Izložba je nastavak i plod višegodišnjeg autoričinog istraživanja grafike – medija čiji višestoljetni razvojni put pratimo od klasičnog grafičkog otiska (u ovom slučaju dubokog tiska) do digitalnog ispisa putem kompjutera koji je njen suvremeni zagovornik.

Svaki pojedini rad koncipiran je kao par koji u odnos stavlja dvije slike preuzete iz sjećanja, bilo da se radi o kazališnom plakatu, stripu, filmskom kadru ili fotografiji djelića svakodnevice. One se predstavljaju kao što slikama i priliči – raskošno oblačeći formu koja im se u danom trenutku najviše svidi i čini najprimjerenijom: bilo svojim negativima, bilo reprodukcijama samih sebe, bilo matičnim pločama u koje su kao utisci stvarnosti utisnute, bilo binarnim kodom koji im je digitalni identitet. Autorica ih bilježi, one obilježavaju nju. Naglasak je pritom na multioriginalnosti bilježene stvarnosti koja je ujedno i jedna od osnovnih specifičnosti grafike kao medija likovnih umjetnosti. Motivi su raznovrsni. Autentični su, lijepi su i plijene pažnju. Primjećujem da Salon Galić već neko vrijeme kontinuirano ugošćuje dobre izložbe. Veseli me ta činjenica.

Toni Horvatić

IZLOŽENA DJELA:

PAR/negativi
SALA ZA PLES/FIGURICE
Detalj iz kadra filma ”Poslijednji tango u Parizu” B. Bertoluccija 50×35 cm akvatinta cinku / 50×35 cm digitalni ispis

PAR/negativi
ROUGH DIAMOND IMPORTS/VELIKE RIBE
50×35 cm akvatinta cinku / 50×35 cm digitalni ispis

PAR/negativi
JAPANKE/OBALA HNP 15
50×35 cm akvatinta cinku / 50×35 cm digitalni ispis

PAR/negativi
MACA/MAJSTORI
50×35 cm akvatinta i suha igla na cinku / 50×35 cm digitalni ispis

PAR/negativi
ZLATNI BROJ/SANT AMBROGIO
50×35 cm digitalni ispis / 50×35 cm akvatinta na cinku

PAR/matrice
IVAN MOŽUHIN/SJEDINITI OČI I UŠI
50×35 cm cinčana ploča / citat Sun Tuza 53×37 cm ispis binarnog koda

PAR/matrice
BENDER I MJESEČARI/INSOMNIA
50×35 cm cinčana ploča / 53×37 cm ispis binarnog koda

PAR/reprodukcije
DÜRER/THE MAN WITH THE GOLDEN ARM
A.Dürer, Autoportret u krznenom kaputu 1500. ulje na drvu (detalj), 50×35 cm digitalni ispis / Saul Bass, plakat za film The Man With The Golden Arm 1955., 50×35 cm akvatinta, bakropis i suha igla na cinku

PAR/reprodukcije
NITRATNA KISELINA/CHATEAU
nitratna kiselina, 2 litre, 50×35 cm digitalni ispis / Podmetač za čaše Chateau Bar Prag, (detalj) 50×35 cm akvatinta i bakropis na cinku

PAR/matrice
SRDAČNO ZABORAVLJAMO/OD POJEDINAČNOG OPĆEM
50×35 cm cinčana ploča /, prva unutraćnja strana knjige M. Meštrovića ”Od pojedinačnog općem” 53×37 cm ispis binarnog koda

Read more...