TARWUK / I AM I, BUT I AM YOU, AND YOU ARE YOU, BUT YOU ARE ALSO I

„I AM I, BUT I AM YOU, AND YOU ARE YOU, BUT YOU ARE ALSO I“

Ulazak u izložbeni prostor TARWUKA jednak je ulasku u drugu dimenziju, istodobno zavodljivo neistraženu i duboko nam poznatu. Nije to izložba u uobičajenom smislu riječi, već uprostoreno stanje svijesti, u koje se uključuje naše fizičko bivanje. Kao što sam naslov naglašava, to je više od zbira izloženih radova, jer ulazimo u suživot s Ivanom i Brunom, i oni s nama, budući da je pitanje vječno transformativnog sebstva osnova tkanja onoga što TARWUK jest. Taj dvojac koji dijeli umjetničku i životnu kreaciju bez raspoznavanja granice između jednog i drugog svojim djelovanjem krug širi po principu radikalne univerzalnosti i emocionalnog prepoznavanja različitih ljudi, nevezanih bilo kakvim opisnim i inim kategorizacijama. Budući da se tek jezgra sastoji od jednog entiteta, s četvero ruku i dva srca, tako se i vanjski oblik njihova kolektiva mijenja od izložbe do izložbe pridruživanjem suradnika iz prijašnjih projekata te članova obitelji i prijatelja. TARWUKOVO shvaćanje izložbe kao živog i životnog prostora umjetničke geste zato i ne prepoznaje ograničenja u bilo kojem smislu.

Postav svake izložbe, pa tako i ove, u stanju je vječnog fluksa te se čita i funkcionira kao sveobuhvatna instalacija koja se sastoji od crteža, slika, skulptura, pronađenih objekata, performansa i filma – svaki put specifična i oživljena u novom prostoru. Šira simbolika fluidnosti naših mnogih identiteta i točke u kojima se povezuju s drugima čini konceptualnu srž ovog projekta, dok performativni principi kazališta čine njegovu vanjsku manifestaciju. Postavke počinju sasvim slučajnim susretom dvoje izvođača – Simone i Nada – koji nam u jednom kratkom ljetnom poslijepodnevu predstavljaju cijelu lepezu ljudskog prepoznavanja, poput komornog komada opuštenih i nepredvidivih narativnih niti. TARWUK to opisuje kao scenu svakodnevnog zajedništva, koja kao alternativna (ili možda jedina istinita) stvarnost krije gusto mjesto psihičkih napetosti: zajedništvo u kojem mikroagresije, nježnost, očekivanja i naslijeđene traume izranjaju kroz banalne razgovore i ritualnu repetitivnost. U fokusu je, kao i dosad, pitanje ljudske komunikacije i zajedništva te sva inherentna stanja psihičke, emocionalne i društvene gipkosti, no bez ponuđenog rješenja ili zaključka. Metamorfoza svakog pojedinca unutar TARWUKOVA kruga, iznova stvorenog svakom izložbenom inscenacijom, navigira kroz povijest svih drugih i prijašnjih iteracija kolektiva. Jezikom tek djelomično prenose ono što vjeruju da je istina, no poput ljudskog identiteta, riječi su krhke konstitucije i podložne su svakojakim manipulacijama. Zato, u svijetu TARWUKA jezik ne funkcionira tek kao prijenosnik značenja, već kao materija njihove prividne netransparentnosti i alkemije, i poput posijanog sjemena (izgovorene i napisane riječi), raste ovisno o plodnosti svakog pojedinačnog tla. Kazališno oblikovanje izložbenog postava u kojem se koriste kostimi i scenografija služi također kao katalizator za preobrazbu i izgradnju novog zajedništva i pratećih identiteta. Stavljajući sam proces iznad krajnjeg proizvoda, suradnju ispred individualne geste, naš i svoj fokus drže upravo na granici koja dijeli sebe od drugoga. Spomenuti okvirni motiv slučajnog susreta koji postaje okidač dubokom prepoznavanju sebe, pa onda i drugoga, funkcionira kao „libreto“ za znatno širi transdisciplinarni i kolaborativni princip. Naslanjajući se snažno na dugogodišnju praksu otvorenu pridruživanju i kohabitaciji, TARWUK propituje pojam doma i obitelji, ne kao stabilne kategorije, već kao konstrukte podložene stalnoj reinterpretaciji. TARWUK znači radikalna bliskost u vremenu sve većeg raslojavanja. Što to znači biti čovjek, koje su komponente ljudskosti i što nas sve povezuje, od arhetipskih predaka do budućih naraštaja?

Valentina Radoš

Osijek, svibanj 2025.