PLAMEN ZA SLOBODU
Marko Stamenković
SRIJEDA, 20. ožujka 2019. – 18:00 sati
KINO SALA, UMAS – Umjetnička akademija u Splitu
(Odsjek za film i video)
Tvrđava Gripe, Glagoljaška bb, Split
Kako goruće ljudsko tijelo može baciti novo svjetlo na tamniju stranu demokracije? Godina 2018. obilježila je pedesetu obljetnicu invazije na Čehoslovačku pod vodstvom Sovjetskog Saveza – kolonijalnog događaja koji je naposljetku ograničio demokratizacijske trendove tzv. Praškog proljeća. Kao odgovor na to, srednjoistočna Europa bila je svjedokom nezapamćene pojave individualnog građanskog prosvjeda iz kolektivnih pobuda, počevši od davno zaboravljenog slučaja Ryszarda Siwieca u Varšavi 1968. godine i onog poznatijeg, Jana Palacha u Pragu 1969. Od tog vremena pa sve do danas, radikalni politički prosvjed u formi samopaljenja vatrom postupno se razvio iz izoliranog oblika individualnog neslaganja sa društvenim sustavom u realnu društvenu praksu. To je, kako u komunističkoj tako i postkomunističkoj Europi, utrlo put onome što predlažem kao paradigmatski javni događaj našeg vremena, kojeg karakteriziraju elementi osebujne tanato-političke filozofije.
Ovo predavanje, kao i projekcija dokumentarnog filma koju mu slijedi, istražuju vizualnost “komunikativne patnje” prosvjednika samopaljenjem u otvorenom prostoru, kao i stratešku vizualnu racionalnost njihovih orkestriranih, preeksponiranih “performansa”. U tom smislu, samopaljenje kao javni spektakl koji propituje naše razumijevanje osporavanog i poniženog građanstva ne otkriva samo krizu aktualnog demokratskog legitimiteta (u kojoj pojedinačna sklonost smrti u uslovima društvene i političke nepravde postaje dramatičan komentar o prirodi slobode (ili njenog nedostatka); štaviše, na terenu vizualne komunikacije, ono otvara i nova pitanja razumijevanja ljudske patnje, etike slike i uloge preživjelih, odnosno promatrača pred prizorom bića koje gori, iz protesta.
*Ovaj materijal prvi put je predstavljen na internacionalnom kolokviju organiziranom tijekom Godišnje konferencije povjesničara umjetnosti u veljači 2019. godine u Parsons School of Art and Design, New York, koju organizira CAA – College Art Association u suradnji sa Getty Fundacijom (Los Angeles).
MARKO STAMENKOVIĆ
Marko Stamenković je rođen 1977. godine u Vranju (Srbija). Po zanimanju je povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos. Nakon osnovnih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu (1995-2003) i obrane diplomske teze pod nazivom “Koncept pogleda i čitanje slike” na katedri za povijest moderne umjetnosti, stječe magistarsku diplomu tezom o “Statusu kustoskih praksi u post-socijalističkim uvjetima” na interdisciplinarnim postdiplomskim studijama Univerziteta umjetnosti u Beogradu (2003-2005). Godine 2014. doktorira na Odjelu za filozofiju i moralne znanosti Sveučilišta u Gentu (Belgija), gdje radi na projektu “Kulture samoubojstva: Teorije i prakse radikalnog povlačenja”. Projekt je realiziran u okviru doktorskih studija započetih 2011. godine u Centru za etiku i ispitivanje vrijednosti (mentor prof. Dr. Tom Claes). Njegov doktorat bio je omogućen trogodišnjom BASILEUS stipendijom Erasmus Mundus programa Europske komisije. Fokus ovog doktorskog istraživanja odnosio se na politički motiviran individualan prosvjed samo-žrtvovanjem, kao i na transformaciju ovog fenomena od ultimativne modernističke paradigme suicida ka trans-kulturalnoj vizualnoj i medijskoj paradigmi ‘radikalnog povlačenja’.
Kao nezavisni kustos realizirao je autorske i kolektivne projekte i izložbe u Srbiji i inozemstvu, između ostalih: Tijelo koje gori (Podrumi Dioklecijanove palaće, HULU Split, Hrvatska, 2019); Fatlum Doči – Znakovi (Galerija Podroom, Kulturni centar Beograda, Srbija, 2019); Zvijezda petokraka (Zeta Centar, Tirana, Albanija, 2018); 19690827: BOSCH+BOSCH (Klein House, Subotica, Srbija, 2018); To Die Out Laughing (Muzej humora i satire, Gabrovo, Bugarska, 2017); All Joy Wants Eternity (Tulla Culture Center, Tirana, Albanija, 2017); Vlasta Delimar – Put Your Faith in Women (Galerija Michaela Stock, Beč, Austrija, 2016); A Rainha Vermelha / Crvena kraljica (IX Rodekoningstraat, Gent, Belgija 2013); Rinus Van de Velde – After a Few Days in Our New Cave We Found the Perfect Spot (Savremena galerija, Zrenjanin, 2011); Sindrom povlačenja (Galerija suvremene likovne umjetnosti, Niš, 2011); Jozef Nađ – Duh prirode. 14. Bijenale umjetnosti (Kulturni centar Pančeva, 2010); Ezra Ersen – Hamam (Stari amam, Vranje, 2010); Niklaus Ruegg – Zirkus grau. Préparations pour un miracle (Entrance Gallery / Karlin Studios, Prag, Češka, 2010); One Little Indian and Then There Were None (La Générale, Pariz, Francuska, 2010); Splav Meduze (Center sodobnih umetnosti Celje, Slovenija, 2009); Assaf Gruber – Never Means Nothing (Tatjana Pieters Gallery, Gent, Belgija, 2009); Art as Option for Action (Villa Arson, Nica, Francuska, 2007); Contrasted Working Worlds (O3ONE, Beograd, 2007); Private Dancers (O3ONE, Beograd, 2007); Beograd nekad i sad (Prodajna galerija “Beograd”, Beograd, 2005); Micropol (Galerija SKC, Beograd, 2004). U razdoblju od 2005. do 2007. radio je na projektu art-e-conomy, kojim se analizira odnos između vizualnih umjetnosti i ekonomije u Centralno-Istočnoj Europi: istoimeni zbornik tekstova objavljen je kao neovisno izdanje 2007. godine u Beogradu.
Od prosinca 2018. član je Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara – AICA. Sudionik je brojnih međunarodnih konferencija, kongresa i simpozija, kao i kustoskih programa i umjetničkih rezidencija diljem Zapadnog Balkana i Europske Unije, u Južnom Kavkazu (Armenija), na Bliskom Istoku (Iran) i Dalekom Istoku (Južna Koreja), u Sjevernoj i Južnoj Africi (Egipat, Alžir, Južnoafricka Republika), kao i u Sjevernoj i Latinskoj Americi (New York, Brazil, Meksiko). Kao gostujući predavač imao je do sada javne nastupe u obrazovanim ustanovama poput: Sveučilišta u Velikom Trnovu (2017); Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju (2016); Sveučilišta u Bihaću (2016); Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog fakulteta u Gentu (2015); Valand akademije u Geteborgu (2015); Sveučilišta u Pretoriji (2015); Sveučilišta Şehir u Istanbulu (2014); Gradske knjižnice u Sofiji (2014); Nacionalne akademije umjetnosti u Oslu (2013); Nacionalnog koledža za umjetnost i dizajn u Dublinu (2011); Fakulteta likovnih umjetnosti u Brnu (2010); i Visokog instituta za umjetnost u Gentu (2009). Redovito objavljuje tekstove u publikacijama iz oblasti suvremene vizualne umjetnosti, vizualne kulture, filozofije i društvene teorije. Dobitnik je stipendija i nagrada: Erasmus Mundus – Action 2 Project for Academic Exchange between EU and Western Balkans; IKT – Harald Szeemann Curatorial Grant; American Center Foundation Grant; Unicredit Bank Grant; CEC ArtsLink Fellowship; The Roberto Cimetta Fund – Grant for Artistic Mobility in the Mediterranean, i STEP Beyond – Mobility Grant for EU Partnerships.
TIJELO KOJE GORI
Projekt TIJELO KOJE GORI bavi se vizualnom, tjelesnom i jezičnom retorikom protestnog samo-žrtvovanja. Ovdje se, u formatima edukativnog i izložbenog programa (s posebnim naglaskom na dokumentarnom materijalu), ima za cilj propitati tematika koja obuhvaća sljedeća pitanja: suvremene filozofije i politike života i smrti; instrumentalizacija i auto-instrumentalizacija ljudske smrtnosti; humanost i dehumanizacija; javni prosvjedi; političko samoubojstvo i protestno samo-žrtvovanje; samo-spaljivanje u globalnom kontekstu, a posebice u Centralnoj, Istočnoj i Južnoj Europi tijekom druge polovice dvadesetog i na početku novog stoljeća (1968-2018); demokracija, građansko društvo i građanski otpor mračnoj strani kako komunističkog tako i demokratskog ideološkog sustava; uloga individue u datim uvjetima; uloga riječi i tijela, ali i slike i vizualnog jezika komunikacije u formuliranju javne poruke, koja se ovdje analizira na nivou strateške političke racionalnosti vidljivog u javnom prostoru. Centralni fokus projekta predstavlja formiranje određenog svjetonazora putem vizualne, tjelesne i jezičke komunikacije u kontekstu individualnog protestnog samo-žrtvovanja – posebice u nepravednim uvjetima poremećene društvene jednakosti, kontaminirane slobode izražavanja i nasilnog ugrožavanja ljudskog dostojanstva.
___________________________
Projekt je organiziran od strane Hrvatske udruge likovnih umjetnika u suradnji s UMAS uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita, Splitsko – dalmatinske županije i Turističke zajednice grada Splita. Ulaz je besplatan, a Hrvatske željeznice će svima koji žele doći u Split sudjelovati u projektu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
