Marković Marko

"Kao konceptualna osnova okupljenih radova, izvrnuta piramida poziva na pretresanje piramidalne društvene strukture, najavljivane u radničkim, lijevim i anarhičnim usmjerenjima, ili pak strujama zagovaranja direktne demokracije.

Zadirući u specifične geografske koordinate, izložba smjera presijecanju lokalnih i globalnih simptoma, povezivanju pokraćenog društvenog živca, s ove i one strane velike vode. Socijalna nepravda, krivine radnog sustava, istiskivanje javnog dobra, sveprisutnost privatnog kapitala, te istodobno modaliteti otpora, i umjetničkog i građanskog, pojedina su uporišta Izvrnute piramide. Iskazana su iz prvog lica, s osloncem u tijelu i neverbalnoj ekspresiji. Izbjegavanje verbalnog izraza, kao jedno od općih mjesta performerske prakse, podvlači nepovjerenje u službene i upravne forme jezika, njegovu nerijetko ušutkavajuću i manipulativnu funkciju.

Upravo u vremenu izvanrednog stanja, kada su socijalna jamstva i društvene funkcije institucija u opadanju, a pod alibijem opće sigurnosti tehnike mekog nadzora uvukle se u svakodnevicu – akcionoj, javnoj formi pridodana je i egzistencijalna, osobnija. Podastire se u vidu dokumentarnih fragmenata i crteža, nerijetko i njihova presjeka, biografski vezanih uz preseljenje u New York (2011.), način preživljavanja i hrvanja s pravnim okvirom imigracije, time prelazeći na širu razinu – tretman migranata, pa onda i na jednoličnost i rigidnost principa moći – sučelice tobožnjoj prisutnosti slobode izbora.

U vidu neravnopravne bitke pojedinca i sustava, auto-biografske bilješke pozivaju na ponovno promišljanje vrijednosnih težišta unutar slike prosperiteta, sretne ili depresivne svakodnevice na razmeđu nekadašnjeg Zapada i Istoka, i iza reprezentativnih kulturnih premisa zemlje dolaska i polaska."

Iz predgovora kataloga izložbe "Izvrnute piramide" (kustosi: Ksenija Orelj, Slaven Tolj; Dioklecijanovi podrumi, 2016.)