Antea Ratković

U svom radu polazim od slike (bilo da je riječ o statičnoj slici u slikarstvu ili o pokretnoj slici filma) kao prostora u kojem se susreću vrijeme, emocija i percepcija. Zanimaju me tihe, neizgovorene dimenzije ljudskog iskustva: odnosi, sjećanja, osjećaj pripadanja i gubitka, kao i krhkost svakodnevnih situacija.
Prostor u mojim radovima nikada nije neutralan; on je produžetak unutarnjih stanja likova. Interijeri, pejzaži i ambijenti postaju nositelji psiholoških i emocionalnih napetosti, dok redukcija radnje omogućuju gledatelju da uđe u stanje kontemplacije. U tom smislu, bliska mi je ideja trajanja kao temeljne estetske kategorije.
Rad u različitim medijima omogućuje mi da istražujem granice između slike i pokreta, između vidljivog i naslućenog. Slikarstvo mi pruža prostor za kondenzaciju i tišinu, dok film otvara mogućnost trajanja i razvoja unutarnjih stanja kroz vrijeme.
Kroz svoj umjetnički rad nastojim oblikovati suptilne vizualne i narativne strukture koje ne nude jednostrana značenja, već pozivaju na osobno iskustvo gledanja i interpretacije.